Aktualni španjolski kandidat za Oscara, film Alcarràs katalonske redateljice Carle Simón stigao je na platna diljem Kino mreže, i to neposredno nakon prikazivanja na Zagreb Film Festivalu gdje se u glavnom programu natjecao za službenu festivalsku nagradu Zlatna kolica. U sklopu programa ZFF putuje Alcarràs je prikazan u Kući umjetnosti Arsen (Šibenik), kinoteci Zlatna vrata (Split), POU Zabok i Art-kinu Croatia (Rijeka), a na repertoar zagrebačkog kina Kinoteka stiže u ponedjeljak 31. listopada i u srijedu 2. studenog. Tijekom studenog film će se prikazivati u Dubrovniku (Kino Visia), Kinu Samobor, Centru nezavisne kulture Korčula, Kinu Gaj (Varaždin) i Kinu Velebit (Koprivnica).

Ovom hvaljenom atmosferičnom dramom o obitelji poljoprivrednika nad koju se nadvije prijetnja neizvjesne budućnosti, ovjenčanom Zlatnim medvjedom na ovogodišnjem Berlinaleu, redateljica nadmašuje uspjeh postignut cjelovečernjim debitantskim ostvarenjem Ljeto 1993. (Estiu 1993), nastavljajući kreativnu inspiraciju crpiti u vlastitim iskustvima odrastanja u ruralnom dijelu Katalonije.

U središtu Alcarràsa, naslovljenog prema malom mjestu na zapadu Katalonije, nalazi se obitelj Solé koja naraštajima brine o velikoj plantaži bresaka. Međutim vlasnici zemlje na kojoj Soléovi žive namjeravaju posjeći voćnjak i postaviti solarne panele. Kako ljeto odmiče kraju, multigeneracijskoj obitelji predvođenoj ostarjelim Rogelijem na oslabljenoj poziciji patrijarha i malenom Iris, čijim zaigranim dječjim očima ne promiče ozbiljnost situacije, postaje jasno da je njihovu vjekovnom načinu života i rada odzvonilo.

Sastavljen u potpunosti od neprofesionalnih glumaca, od kojih su neki i sami farmeri, ansambl filma vješto portretira način života usklađen s ciklusima prirode i lokalnom tradicijom, dok je snimateljica Daniela Cajías na kameri uspješno zabilježila sinestetičke vrijednosti kasnoga ljeta – od bogate, tople zlaćane boje, mirisa zrelih bresaka, pa do prigušenih zvukova koji iz daljine dopiru u smiraj ljetnoga popodneva. Gradeći svoj film kao suptilnu i nježnu elegiju o načinu života koji uzmiče pred pritiskom kapitala i masovne proizvodnje, Simón u priču nenametljivo upliće i aktualna ekonomsko-društvena pitanja.

Kao prvi film na katalonskom jeziku koji je osvojio glavnu nagradu Berlinalea – prestižnog Zlatnog medvjeda Alcarràs je nesumnjivo već ušao u filmsku povijest. Nakon filma Crni kruh (Pa Negre) Agustíja Villaronge iz 2010. te prvijenca Carle Simón, filma Ljeto 1993. (Estiu 1993), Alcarràs je treći katalonski film koji je Španjolska odabrala za nacionalnog kandidata za nominaciju za Oscara i potvrda “snažnog i dosljednog Simónina redateljskog glasa” (Guy Lodge, Variety).

Distributer je filma Zagreb Film Festival.