Znate li da su dokumentarni filmovi, posljednjih godina uglavnom zastupljeni u ZFF-ovim retrospektivama, punih 13 godina konkurirali za nagradu Zlatna kolica? Program Najbolji dokumentarci ZFF-a koji festival upriličuje u svom jubilarnom izdanju vratit će nas u vrijeme kad je taj filmski rod bio zastupljen u glavnom festivalskom programu. Sve do 12. Zagreb Film Festivala, odnosno 2014. godine, kad se festival u potpunosti programski okrenuo dugometražnom i kratkometražnom igranome filmu, dokumentarci su činili dio glavnog natjecateljskog programa te su neki od ponajboljih svjetskih dokseva svoje hrvatske premijere imali upravo na ZFF-u. Program uključuje 5 dokumentaraca nagrađenih Zlatnim kolicima ili posebnim priznanjem u kategoriji dokumentarnog filma.

U filmu Ja, moja ciganska obitelj i Woody Allen (2009) tada 19-godišnja romska redateljica Laura Halilović malom, amaterskom filmskom kamerom bilježi prošlost i sadašnjost svoje obitelji koja je krajem 1970-ih iz Bosne i Hercegovine doselila u Italiju. Ovaj intimistički dokumentarac kombinira prizore iz svakodnevnog života s arhivskim obiteljskim snimkama, otkrivajući nepoznat svijet zajednice koja se rijetko otvara strancu. Film je na ZFF-u 2010. nagrađen Zlatnim kolicima za najbolji dokumentarni film.

Kanadski televizijski glumac Rob Stewart u filmu Slaughtera Nicka za predsjednika (2012), najbolji dokumentarni film na ZFF-u 2012., bilježi pak začuđujući preokret u svojoj karijeri prepunoj drastičnih uspona i padova. Naime, nekadašnja zvijezda CBS-a nakon više od 20 godina djelovanja u industriji prisiljena je priznati poraz i vratiti se roditeljima u Ontario. Međutim, posve neočekivano otkriva da je negdje još uvijek ludo popularan – u Srbiji! Rob odlučuje otputovati u tu balkansku državu, gdje otkriva kako je njegova davno zaboravljena serija Tropska vrelina najpopularnija u povijesti srpske televizije, a lik kojeg je glumio – detektiv s konjskim repom i “galeb” s plaže Nick Slaughter – postao je simbolom slobode i demokracije za studentski pokret koji je doveo do Miloševićeva pada.

Putnik Karpo (2013) slovenskog redatelja Matjaža Ivanišina posveta je velikom jugoslavenskom filmašu Karpu Godini. Slijedivši putovanje zabačenim vojvođanskim krajolicima na koje se 1970-ih otisnuo tada mladi Godina sa svojom 8-milimetarskom kamerom, Ivanišin stvara nježan film ceste i dirljivu filmsku meditaciju o prolaznosti vremena, lokalnoj kulturi i stanovnicima ruralne Vojvodine. Film je osvojio Zlatna kolica za najbolji dokumentarni film na ZFF-u 2014.

U dokumentarcu koji je Zlatnim kolicima ovjenčan 2013., Kapetan i njegov gusar (2012), redatelj Andy Wolff ulazi u dubinu priče koja je 2009. završila na senzacionalističkim naslovnicama novina, priču o njemačkom brodu za prijevoz kontejnera kojeg su oteli somalski pirati i posadu držali u zarobljeništvu četiri mjeseca. Nakon oslobađanja časopisi su kapetana redom prikazivali sretnog što je umakao barbarima. No Wolff odlučuje glas dati samim protagonistima priče, kapetanu Krzysztofu Kotiuku i mladom vođi pirata Adaho, i pritom otkriva da stvari nisu crno-bijele.

Stari partner (2008) južnokorejskog redatelja Chung-ryoula Leeja prati 80-godišnji bračni par farmera neraskidivo povezan s volom, životinjom koja im već 40 godina svakodnevno pomaže u radu. Sva godišnja doba provode radeći, bilo da je riječ o oranju i pripremanju zemlje za sjetvu ili opskrbi drvima za zimu. Već oboje ostarjeli, svjesni kako im se zajedničko vrijeme neminovno bliži kraju, supružnici doznaju kako njihova voljena životinja boluje od raka. Film je na 7. ZFF-u osvojio posebno priznanje.